Projekti Asocijacije Nezavisna kulturna scena Srbije

RODNA RAVNOPRAVNOST

RODNA RAVNOPRAVNOST ZA KULTURNU RAZNOLIKOST

U godinama s kraja druge decenije XXI veka na kulturnoj sceni Srbije, kao i na scenama ovdašnjeg postjugoslovenskog regiona, sve brže se zahuktavao proces uzdrmavanja starih načina odnosa i rada – odnosa koji su kao na jednom od temeljnih stubova počivali na rodno nejednakom položaju radnica u kulturi. Mnogobrojna formalna i neformalna udruživanja, ad hoc akcije i reagovanja, kao i povećan istraživački interes za rodnu analizu kulturnog polja, dolazili su iz različitih oblasti kulture. Ove raznolike i brojne inicijative sada su u prvi plan dovele pitanja, koja su decenijama unazad feministkinje pokušavale postaviti, ali su dugo bila zanemarivana, aktivno prećutkivana i utišavana.

Zašto radnice u kulturi imaju manje moći, vidljivosti i manje su vrednovane, iako su profesionalno na istom nivou sa svojim kolegama i uz to su dvostruko opterećene poslovima nege i brige u ličnoj sferi i mnogobrojim „pozadinskim“ poslovima u organizaciji i produkciji umetnosti? Iz kog razloga se na svim nivoima umetničkog i opšteg obrazovanja aktivno briše i previđa istorijski neizmeran značaj rada žena u umetnosti? Zašto su radnicama u kulturi manje plate i penzije? I zašto su nesrazmerno više izložene rodno zasnovanom nasilju? Ova su se pitanja gomilala, bilo da su ih postavljale glumice koje su se pobunile protiv nasilja, književnice i kritičarke koje su zahtevale da njihov rad bude nagrađivan i vrednovan kao i rad njihovih kolega, muzičarke koje su ohrabrivale devojčice da samopouzdano izađu na scenu, ili istraživačice koje su otkrivale bogatstvo umetničke produkcije koje su u prošlosti stvarale žene i ženski kolektivi.

Dinamičan period u kojem su radnice u kulturi postale sve glasnije i ujedinjenije u nameri da se pobune protiv rodne nejednakosti, upravo je i bio kontekst u kojem je iniciran, a nakon podrške UNESCO-vog Međunarodnog fonda za kulturnu raznolikost 2020. godine i realizovan projekat Rodna pravnopravnost za kulturnu raznolikost. Projekat su realizovali Asocijacija Nezavisna kulturna scena Srbije (Beograd), sa partnerima Kolektiv mladih žena Femix iz Beograda, Pobunjene čitateljke iz Beograda, NVO MillenniuM iz Kragujevca, Kulturanova iz Novog Sada, Elektrika iz Pančeva, Kolektiv Studio 6 iz Beograda i Centar za empirijske studije kulture jugoistočne Evrope iz Niša.

Na UNESCO-vom konkursu Međunarodnog fonda za kulturnu raznolikost 2020. godine, od 1027 projekata iz sveta, ovaj projekat je izabran kao jedan od šest najboljih i kao jedini iz Srbije. Ta vrsta internacionalne podrške i prepoznavanja je na najbolji način potvrdila našu polaznu pretpostavku o važnosti uvođenja rodne perspektive u analizu i kreiranje kulturnih politika, kako u našem kontekstu, tako i u međunarodnim okvirima. Opšti cilj ovog projekta je stvaranje preduslova za ravnopravniji pristup koji ženama, kao kreatorkama kulture, pruža jednake mogućnosti za stvaralaštvo, zaradu i karijeru u kulturnom polju u Srbiji. Specifični ciljevi uključuju:

(1) identifikaciju mehanizama koji generišu rodne neravnopravnosti u kulturnom životu u Srbiji kao i identifikaciju onih institucija, organizacija, grupa i pojedinaca koji bi trebalo da doprinesu porastu učešća žena i poboljšanju njihovog položaja;

(2) unapređenje profesionalnih veština, znanja, samosvesti i vidljivosti žena koje rade u kulturnom i kreativnom sektoru u Srbiji, kroz prilagođen obrazovni program i program mobilnosti;

(3) stvaranje mreže ženskih organizacija i samostalnih umetnica, menadžerki, kustoskinja i preduzetnica koje rade u kulturnom i kreativnom sektoru u Srbiji, koja bi trebalo da služi kao platforma za međusobnu saradnju i podršku, razmenu resursa, mobilnost i razmenu znanja. Ova mreža će biti aktivni učesnik u iniciranju promena u kulturnoj politici u Srbiji i regionu jugoistočne Evrope, u pravcu unapređenja rodne ravnopravnosti u kulturnom životu i promovisanja raznolikosti kulturnih izraza.

Kako bi se dobio što precizniji uvid u trenutno stanje i potrebe radnica u kulturi, sprovedeno je istraživanje u tri faze. Najpre je realizovano anketno istraživanje u kome je učestvovalo 206 ispitanica. Iako je uzorak bio konvencionalan, imao je dovoljan stepen varijabiliteta prema kriterijumima geografske raspoređenosti, godišta, tipa ustanove/organizacije/ kompanije u kojima rade, kao i tipa radnih ugovora. Rezultati analiza anketnih podataka na svojevrstan način su „oživljeni“ individualnim iskustvima ispitanica, kroz 32 polustrukturisana intervjua iz druge faze istraživanja. Konačno, u završnoj etapi, organizovana je fokus grupa sa ekspertkinjama, koje su svojim znanjem doprinele formulisanju preporuka za unapređenje rodne ravnopravnosti u polju kulture. Ova publikacija sažima rezultate istraživanja, planirano je da bude promovisana širom Srbije, a biće prevedena i na engleski jezik.

Nalazi istraživanja poslužili su kao polazište za osmišljavanje programa podizanja kapaciteta koji je bio posvećen unapređenju znanja i veština u zajednici. U okviru programa sprovedena su četiri seminara za razvoj veština iz oblasti finansijskog menadžmenta i prikupljanja sredstava (engl. fundraising), odnosa sa javnošću, udruživanja i lične organizacije, upravljanja vremenom i brige o sebi. Potom, kroz dve radionice, otvoren je prostor za razmenu iskustava radnica u kulturi iz različitih umetničkih polja. Organizovane su i besplatne konsultacije za umetnice i radnice u kulturi i kreativnim industrijama, i to u oblastima odnosa sa javnošću i upravljanja finansijama u sektoru kulture; formirani su stručni konsultantski timovi koji su tokom projekta bili na raspolaganju radnicama u kulturi putem imejla ili putem virtuelnih „otvorenih vrata“. Posebna pažnja je posvećena jačanju kapaciteta novih generacija, kroz organizaciju Rok kampa za devojčice, edukacije za savremena kritička čitanja i radionice ulične umetnosti za devojčice i mlade žene. Program mobilnosti bio je jedna od nosećih aktivnosti, u okviru koga je dvanaest umetnica dobilo priliku da direktno uči i razmenjuje znanje sa koleginicama iz regiona jugoistočne Evrope. Sve ove aktivnosti su redovno medijski prezentovane, a u sklopu projekta je pokrenut i mesečni njuzleter.

Osnivanje nacionalne mreže posvećene rodnoj ravnopravnosti na osnivačkoj konferenciji u Novom Sadu u maju 2023. godine treći je i zaključni segment projekta. Ovaj segment ima dvostruki karakter. Iako zaokružuje sve prethodno realizovane aktivnosti, on je samo kraj početne faze u formiranju široke mreže, prve ovog tipa na nacionalnom nivou na prostoru Srbije i sa uključivanjem žena iz različitih oblasti umetnosti i kulture. Osnivački period će pratiti sprovođenje dveju kampanja podizanja svesti i vidjlivosti rodne diskriminacije u kulturnom životu i podizanja svesti profesionalaca i donosilaca odluka o odgovornosti i mogućnostima unapređenja trenutnih uslova rada i rodne ravnopravnosti u polju kulture. Takođe, biće organizovano pet radionica na temu borbe protiv rodne diskriminacije, u Beogradu, Novom Sadu, Pančevu, Nišu i Kragujevcu.

Ipak, zahtev sa kojim se ova mreža formira ne tiče se parcijalnih interesa samo onih koji su rodno deprivilegovani (iako one čine više od polovine populacije u Srbiji). Promene do kojih dolazi urodnjavanjem kulturnih politika lančano se odnose na celu strukturu i doprinose njenom pomeranju u pravcu pravednije raspodele sredstava, čuvanja i unapređenja vrednosti i uslova rada, veće transparentnosti u odlučivanju, smanjenja uticaja političkih partija, sprovođenja principa decentralizacije, bilo da je reč o prostoru, rodu, godištu ili moći. Osluškivanje potreba i rad sa kulturnim radnicama najrazličitijih identiteta, uključivanje u proces zagovaranja raznorodnih aktera na sceni, sprovođenje tri segmenta programa i aktivnosti u više formata, rađeno je u cilju stvaranja plodnog tla za udruživanje u cilju poboljšanja kulturne scene po pitanjima rodne ravnopravnosti, a time i kulture uopšte.

U ovome što sledi, čitateljke/čitaoci će najpre biti uvedeni u dva konteksta koji su suštinski važni za razumevanje rezultata našeg istraživanja: istorijski kontekst rodnih analiza u Srbiji i postjugoslovenskom regionu u oblasti kulture i umetnosti, kao i društveni kontekst u kome radnice i preduzetnice u kulturi deluju u polju kulturne produkcije u Srbiji danas.

U uvodnom delu je dat prikaz metodologije istraživanja čiji je istraživački dizajn bio multimetodski i mešovit, uz korišćenje kvantitativnih i kvalitativnih metoda. Ukazano je na karakteristike uzorka u anketnom istraživanju i uzorka sagovornica sa kojima smo razgovarali/e u polustrukturisanim intervjuima i fokusgrupnom intervjuu, a navedena su i pitanja koja smo postavljali/e u anketnom upitniku, vodiču za intervjue i na fokus grupi.

Kako je jedan od osnovnih zadataka našeg istraživanja bila identifikacija različitih mehanizama koji generišu rodne neravnopravnosti u kulturnom životu u Srbiji, na početku prikaza rezultata dat je pregled rangiranja generalnih i rodno specifičnih problema koji ometaju i ugrožavaju rad u kulturnom polju u Srbiji, onako kako ih naše sagovornice vide.

U centralnom delu studije analizirani su mehanizmi koji generišu rodne nejednakosti u tri sfere: u sferi obrazovanja, u privatnom životu ispitanica (posebno imajući u vidu načine kako balansiraju između privatnih i profesionalnih obaveza) i u njihovom profesionalnom životu, uz obraćanje posebne pažnje na različite forme rodne diskriminacije do kojih dolazi u ovoj sferi.

Završni deo analiza, zasnovan na rezultatima ekspertske fokus grupe, prethodi listi preporuka koje ukazuju na moguće puteve poboljšanja trenutnog stanja kao i na institucije i aktere koji su odgovorni za primenu predloženih rešenja i sprovođenje promena u delo.

                        Uvodna reč,

Predrag Cvetičanin, Tatjana Nikolić, Nađa Bobičić,

“Rod i rad u kulturnom polju u Srbiji”,

Asocijacija NKSS i Fakultet umetnosti u Nišu, Univerziteta u Nišu,

Beograd i Niš, 2023.

Publikaciju na srpskom jeziku možete skinuti sa ovog linka, a na engleskom jeziku sa ovog linka.